Prirodna bogatstva

Srpska pravoslavna crkva “Vavedenja Presvete Bogorodice”, zaštićeni spomenik kulture.

Nakon ‘stogodišnje’ pustoši prouzrokovane turskim napadima, Plaški postaje važnim dijelom obrambenom sustava ‘vojne krajine’ tadašnjeg carstva pa se ponovno naseljava, ovaj put većinom pravoslavnim stanovništvom. Doseljenici sa sobom donose i svoju vjeru te se u Plaškom vrlo rano osniva srpska pravoslavna crkva. O važnosti Plaškog toga doba govori i činjenica da postaje sjedištem Gornjo Karlovačke eparhije, što ostaje sve do drugog svjetskog rata kada se seli u današnje sjedište, Karlovac. Prva drvena crkva na mjestu današnje izgrađena je početkom 18. stoljeća a današnja katedrala građena je od 1755. do 1763. godine. Najveća rekonstrukcija crkve izvedena je početkom 20. stoljeća prema nacrtima arhitekta Janka Holjca.

Zgrada ‘Učiona’, 1804.

Na mjestu drvene građevine, francuski general i graditelj Molinary gradi današnju zgradu Učione, kao zgradu škole za svećenstvo. Zgrada četrdesetih godina 19. stoljeća postaje prvom pučkom školom. Svoj svećenički nauk u njoj završava i otac Nikole Tesle, Milutin. Zgrada služi kao škola sve do 90-ih godina 20. stoljeća, kada je uništena i dovedena u žalosno stanje u kojemu se i danas nalazi.
2004. godine grupa građana očistila je devastiranu zgradu i pokrenula inicijativu za osnivanje zavičajnog muzeja i kulturnog centra. Nažalost, unatoč ponovljenim inicijativama – zbog nedostatka političke volje – do današnjeg  dana ona i dalje propada. Nadamo se da će ovaj projekt sveukupnog razvoja Plaškog pomoći u pokretanju pozitivnih promjena i za tu zgradu.

Spomen park i Dom kulture

Na ovome mjestu želimo ispričati mnogima nepoznatu priču o ulozi Plaškog u drugom svjetskom ratu i povijesti Hrvatske. Naime, 12. i 13. listopada 1942. godine u Plaškom je pod predsjedanjem hrvatskog političara i pjesnika Vladimira Nazora održano 2. zasjedanje ZAVNOH-a (zemaljsko antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Hrvatske), zasjedanje na kojem su donesene povijesne odluke o priključenju do tada anektiranih područja Istre, Dalmacije i primorja, matici zemlji Hrvatskoj. Pored ove, donešen je i niz drugih važnih odluka pa slobodno možemo reći da su temelji današnje suvremene Hrvatske države postavljeni upravo tih dana u Plaškom.

U spomen na taj i druge događaje, kao i ljude iz antifašističke povijesti na Domu kulture postavljene su info ploče, a ispred njega bista Vladimira Nazora. U spomen parku u centru nalaze se biste i obilježja palim borcima i žrtavama fašizma iz toga doba.

Dan općine Plaški obilježava se 13. Listopada.

Rimokatolička crkva Svete Ane, izgrađena 1835.

Katolici Plaškog, tijekom svoje povijesti imali su tri zaštitnika, patrona, i to prema imenima crkvi koje su postojale. Do Osmalijskih osvajanja i razaranja, govori se o župi sv. Stjepana prema istoimenoj crkvi koja je, pretpostavlja se, bila negdje na prostoru između današnjega doma kulture i ambulante. Prvi spomen župe je 1163.god. u dokumentu ugarsko-hrvatskog kralja Stjepana III. kojim on župe ovoga kraja, tada samo Plaški i Modruš, daruje splitskoj nadbiskupiji na upravljanje.

Nakon uspostave krajiške linije obrane, unutar zidina Zrinske utvrde Plaškog, na temeljima crkve sv. Stjepana gradi se manja crkva sv. Antuna za potrebe časničkog kadra austro-ugarske vojne hijerarhije, ali ta crkva nema status župne crkve, bilo je malo vjernika i ona je bila mala, nakon čega se pristupa ponovnom osnivanju župe Plaški i gradnji nove crkve na sadašnjoj lokaciji, crkve sv. Ane.

Knjižnica i čitaonica Plaški

Baptistička crkva

U Plaščanskoj dolini prva su se baptistička vjerska gibanja pojavila krajem 19. stoljeća. Prve zajednice formirane su u selima Janja Gora, Vera, Zebić, Blata i Begovac, a kasnije i u drugim okolnim selima. Bogosluženja se dugo vremena odvijaju u domovima vjernika i na otvorenom, a krštenja često na rijekama i potocima (Dretulja kod Ražulja, Blaćansko jezero). Gradnja prve crkve započela je 30-ih godina 20. stoljeća u Janja Gori, no taj objekt zbog izbijanja 2. sv. rata nikad nije dovršen. Današnja crkva stoji na mjestu gdje je 1954. godine kupljena parcela i derutna zgrada za potrebe gradnje nove crkve. Prva baptistički molitveni dom u Plaškom otvoren je 1960. godine. U Blatima je to bilo 1974. godine. Adaptacijom zgrade u Plaškom, 1988. te renovacijom 2011. godine, crkva je popirimila današnji izgled. 

Željeznička stanica Plaški, lička pruga

Željeznička stanica Plaški izgrađena je 1912. godine, kada je u promet puštena dionica ličke pruge od Ogulina do Plaškog. Sama izgradnja ličke pruge bila je ogroman graditeljski pothvat, pripreman još od šezdesetih godina 19. stoljeća. Lička je pruga donijela sa sobom velike promjene u Plaški, otvarajući suvremene komunikacijske i transportne veze sa svijetom. Za potrebe pruge u Plaškom izgrađen je i vodovod koji je vodom snabdijevao cijelu prugu sve do Ogulina i to sve do devedesetih godina 20. stoljeća. Za iste potrebe građene su pilane, otvarani kamenolomi, konačišta. Eksploatacija drveta, koja je i do tad u Plaškom bila značajna, sada je postala primarnom aktivnosti, pa se u Plaškom osniva i srednja šumarska škola koja tu djeluje do pedesetih godina 20. stoljeća.

Kao posljednja postaja prije velikog uspona ličke pruge prema Vrhovinama, Plaški igra ulogu logističkog centra održavanja i pripreme parnih lokomotiva. Do danas su, doduše u derutnom stanju, očuvane zgrade sa velikim rezervoarima za vodu i održavanje parnih lokomotiva.

Stanje kolodvora Plaški i pripadajućih zgrada danas je, kao što svi znamo, žalosno. Zgrade su zapuštene, originalna arhitektura devastirana, a vječno traje i borba s HŽ-om o zaustavljanju brzih vlakova u Plaškom koji bi Plaški ‘otvorili’ posjetiteljima – ljudima kao što ste vi.

Bivša tvornica celuloze i papira, TSCIP Simo Dimić, Plaški – industrijska baština

U Plaškom je 1964. godine u pogon puštena Tvornica sulfatne celuloze i papira. Smještena je tu prije svega zbog ogromnog šumskog bogatstva okolnih šuma koje su predstavljale glavni izvor sirovine za tvornicu. Bila je to druga po veličini tvornica tog tipa u bivšoj državi. U tvornici je radilo preko tisuću radnika a za potrebe njihovog smještaja izgrađeno je nekoliko stambenih zgrada i dva stambena naselja, danas naselje Josipa Jovića i naselje Nikole Tesle. Zbog lošeg poslovanja tvornica je prestala s radom 1989. godine. Mnoge su obitelji tada ostale bez primanja a nastanak ozbiljne ekonomske krize spriječila je jedna još gora, ona ratna iz devedesetih.

Sa stanovišta zaštite prirode, mnogima je ‘laknulo’ kada se tvornica zatvorila obzirom da je bila veliki zagađivač a skupocjeni sustav pročišćavanja otpadnih voda praktički nije ni radio, što je uzrokovalo zagađenje donjeg toka Dretulje, kao i Mrežnice čiji izvor ‘hrani’ upravo Dretulja svojim poniranjem na istoku doline.

Tvornica je danas u ruševnom stanju, no i dalje predstavlja i potencijal i ugrozu, ovisno od odluka aktivnih politika. Nadamo se da će buduća prenamjena tvornice doprinijeti stvaranju novih radnih mjesta i napretku kraja kroz aktivnosti koje se prema okolišu odnose odgovoro.

Arheološka baština, Gradina (635 m) i drugi lokaliteti

Planinarska staza Plaška Glava vodi vas pored ruševina starog grada prepoznatljivog imena ‘Gradina’.
O postanku i starosti kule zna se tek da je pripadala Frankopanima te da je izgrađena na mjestu starog naselja, koje je tamo bilo još u vrijeme Japoda. Cijela je Plaška Glava zapravo neotkriveni arheološki lokalitet s tragovima japodskog, rimskog i frankopanskog doba, pa sve do novijih vremena i ostataka trase uskotračne pruge. Na Gradini su dobro vidljivi zidovi i kule, dio za koji se vjeruje da je koristio za povlačenje, obranu i boravak kakve vlastele, dok se ispod ovih zidina jasno vide terasasti slojevi naselja koje je bilo smješteno oko kule. Razni entuzijasti posvetili su svoje vrijeme u kakvo takvo održavanje zidina i njihovo amatersko izučavanje. Želja nam je otići i dalje te ovaj lokalitet otvoriti kao arheološko nalazište, upravo zato što vjerujemo da bi se otkopavanjem slojeva Gradine, otkopali i duboki slojevi prošlosti i življenja na ovim prostorima.

Inače, u povijesnim se dokumentima mogu pronaći i informacije o postojanju samostana Sv. Nikole na Maloj Kapeli, ‘grčkog groblja’ u zaseoku Šumonje, rimskog novca u zaseoku Kneževići (ispod Plaške Glave), stećak iz – pretpostavlja se – 14. stoljeća, pronađen prilikom regulacije toka rijeke Dretulje oko 1903., brojni tragovi iz doba Japoda poput tumula, suhozida i drugih tragova drevnog života. Nažalost (ili na sreću) na području Plaškog do sada nije bilo ozbiljnijih arheoloških istraživanja što otvara prostor za neka buduća vremena i inicijative te svjež pogled na povijest i prapovijest prostora.

Rijeka Dretulja

Jedan od posebnih bisera Plaškog je rijeka Dretulja sa svojim bazofilnim cretovima, zaštićenom zonom u sklopu Natura 2000 projekta. Dretulja i njena glavna pritoka Vrnjika na svojim izvorima mjere temperature između 4 i 6 °C, gornjim dijelom toka vijugaju meandrično kroz cretna polja da bi se u drugom dijelu doline razlile po mnogobrojnim tipičnim kraškim ponorima i nakon par kilometara podzemnog toka ponovno izašle na površinu kao rijeka Mrežnica. Bazofilni cretovi stanište su nekolicine endemičnih i ugroženih vrsta te su s razlogom zaštićeni projektom EU Natura 2000. U tijeku je izrada plana upravljanja, a institucija zadužena za njegovu pripremu i provedbu je ‘Natura Viva’, agencija za upravljanje prirodom Karlovačke županije. Pješačke staze Dretulju ‘dodiruju’ na njenom izvoru, na ulazu u Plaški pored Ribnjaka i duž brda Janja Gora u donjem dijelu svog toka. Na tome se dijelu mogu još uvijek vidjeti i pronaći ostatci mno

Jezero Sinjac, ‘gorske oči’ 203? m dubine

Sljedeći prirodni dragulj doline je Jezero Sinjac. Na površini četiri mala jezerca formiraju izvor rječice Tuk, izvor koji je predmet velikog interesa i brojnih speleoronilačkih ekspedicija. U organizaciji DDISKF-a iz Zagreba, a uz potporu našeg planinarskog društva i općine Plaški, 2016. i 2017. godine održane su međunarodne speleoronilačke ekspedicije koje su donijele iznenađujuće rezultate. Jezero Sinjac ispitano je do zapanjujućih 203 metra dubine, za sada među 15 najdubljih jezera na svijetu, a prema tvrdnjama speleoronioca kanali se nastavljaju još i dublje. Za njihovo ispitivanje potrebna je drugačija oprema pa je to ostavljeno za neku od slijedećih ekspedicija. Na dubini od 40 m ronioci su pronašli očuvana zaprežna kola i tako potvrdili legendu o volovima i kolima punima drva koja su ‘nestala’ u jezeru 1936. godine.

Sinjac je samo jedan od brojnih speleoloških objekata na području Plaščanske doline; tako je ‘probni’ zaron u ljeto 2017. ronioce odveo 400 m daljine i 85 metara dubine u izvoru rijeke Vrnjike. I tu se očekuju zanimljivi rezultati u budućim ekspedicijama.

Jezero Sinjac nalazi se na glavnim pješačkim i biciklističkim stazama a uređeno odmorište ponudit će vam priliku da uživate u ovoj ljepoti.

Brdo Janja Gora, tipični krški reljef

Cijela je Plaščanska dolina zapravo tipična krška visoravan. Brdo Janja Gora izdvojili smo zbog njegove pristupačnosti i blizine prometnicama pa ga je lako posjetiti. Bogato je vrtačama, špiljama i pećinama, te pokriveno tipičnom krškom šumom kao i brojnim arheološki tragovima. Janja Gora je u povijesti bilo jedno od najvećih Japodskih naselja a svoje podrijetlo odavdje ‘vuče’ i jedan od najvećih turskih vojskovođa Omer Paša Latas. Naše staze vode vas duž mjesta njegova rođenja (velike lipe), toka rijeke Dretulje i napuštenih mlinova dok se sa njih pruža pogled na dolinu te brda Plaška Glava i Mala Kapela.

Grbina pećina

Još jedna od (budućih) atrakcija skriva se ispod strmina Male Kapele, a zove se Grbina pećina. Već pripremna istraživanja DDISKF-a pokazala su da se radi o jednom velikom i kompleksnom podzemnom sustavu. Ovdje su speleolozi zatekli i čovječju ribicu, prvu s ove strane Kapele. Pećina je dijelom vjerojatno povezanog sustava i nalazi se otprilike na pola puta između izvora Vrnjike i Dretulje. Za vrijeme velikih kiša ‘budi se’ i izbacuje ili – kako narod veli – ‘bljuje’ vodu. Da je tome tako svjedoče ogromne kamene gromade koje voda sa sobom izbacuje iz pećine. Stanovnici doline znaju još jedno: kad se Grbina pećina ‘probudi’, slijedi poplava u nižim dijelovima doline.

Jezero Blata, estavela

S druge strane Plaške Glave (gledano iz Plaškog) pogled puca na jedinstveno jezero Blata, najveću estavelu (povremeno jezero) u Hrvatskoj. Jezero je bilo predmetom znanstvenih istraživanja još daleke 1882. godine, istovremeno sa prvim istraživanjima Plitvičkih jezera, kao prirodni krški fenomen povremenog jezera. Kada se vodom napune silne pećine i špilje ispod Male Kapele, voda se izlije u polje, ponekad to čineći u samo nekoliko dana i dosežući dubinu do 18 metara. I flora i fauna jezera time je višestruko određena, pa se neke vrste biljaka i riba povezuju s jezerom kao endemične vrste. Prijatelji iz DDISKF-a, speleolozi, u svojim su višegodišnjim ekspedicijama otkrili cijeli sustav podzemnih jezera koja ‘hrane’ jezero. Vode Blaćanskog jezera izviru iz Velike Pećine ispod kapele a svoj put poniranja pronalaze u nekolicini ponora (Goveđo groblje, Čakrevci) i Maloj Pećini na istočnoj strani polja, da bi se ponovno pojavile kao jezero Sinjac (203 m dubine) nekoliko km dalje u Plaščanskoj dolini.
Povremenost jezera bila je uvijek izazov za život. Ljeti je davalo izdašnu ispašu za stoku, a u rijetkim sušnim zimama kada voda u proljeće ne bi izlazila, ljudi su orali njive i sijali jednogodišnje kulture. U blizini Male pećine vidljivi su tragovi ljudskih aktivnosti u vidu započetih tunela i prosjeka u stijeni. Za vrijeme Austro-Ugarske ovdje je planirano isušivanje polja za poljoprivredu pa zatim gradnja hidroelektrane, ali se od svega toga, možda na sreću, odustalo. Sedamdesetih godina prošlog stoljeća planirano je proširenje NP Plitvička Jezera sve do jezera Blata, ali tadašnja uprava šuma je tome stala na put, smatrajući da je šumski fond koji bi time postao nedostupan za eksploataciju neophodan za funkcioniranje tvornice papira u Plaškom. Kako tvornice više nema, možda je došlo vrijeme da se ova inicijativa ponovno pokrene.