Neuroznanstvena otkrića i komunikacija u organizaciji

Neuroznanstvena otkrića i komunikacija u organizaciji

U profesionalnom svijetu i životu, socijalni aspekt radnog procesa smatra se u pravilu sekundarnim, pa i irelevantnim, odnosno smatra se da su „međuljudski odnosi“ osobna stvar, ne-profesionalni aspekt rada, koji ne treba ili čak ne smije utjecati na profesionalni rad.


Neuroznanost i novi način podizanja komunikacijske učinkovitosti.

Istraživanja mozga, posebno u području socijalne i kognitivne neuropsihologije nedvojbeno ukazuju na to da je socijalni aspekt za ljudski mozak ključan. Ljudi su prvo emocionalna bića, a tek na drugom mjestu racionalna. Međuljudski odnosi, način komunikcije, odnosi s rukovodiocima, kolegama, ali i s tvrtkom u najznačajnijoj mjeri utječu na produktivnost djelatnika. To je danas znanstvena činjenica.

Preživljavanje čovjeka prvih 12 godina u cijelosti ovisi o drugim ljudima, te je ljudski mozak u značajnoj mjeri usmjeren na analizu i razumijevanje socijalnih interakcija, te formiranje odnosa s drugim ljudima. Ljudski mozak sposoban je stvarati socijalne mape i prije sposobnosti simboličkog ili apstraktnog razmišljanja, te je značajan dio neuralnih procesa uključen u obradu i memoriranje socijalno relevantnih informacija.

Uz pomoći suvremene neuroznanosti, danas raspolažemo novim uvidima u zakonitosti koje određuju doživljavanje i ponašanje čovjeka u socijalnim situacijama. Raspolažemo spoznajama o biološkoj podlozi cijelog niza socijalnih procesa kao što su proces formiranja i razvoja odnosa, emocionalna (samo)regulacija, djelovanje socijalnih potreba, samo-regulacija u međuljudskim odnosima, povezanost među ljudima, povjerenje i izdaja na radnom mjestu, proces kako se ostvaruje utjecanje na misli, osjećaje i ponašanje drugih osoba, te suradnju pri ostvarivanju ciljeva.

Tri su ključna otkrića vezano uz rad mozga u socijalnim situacijama.

1. Mozak procjenjuje svaku socijalnu situaciju na kontinuumu prijetnja/nagrada.

Primarni cilj mozga je preživljavanje pojedinca, te mozak svaku situaciju procjenjuje iz te perspektive. Tako mozak ima snažnu težnju smanjivanja prijetnji i ostvarivanje maksimalne nagrade (Gordon, 2000). Mozak oko pet puta u svakoj sekundi procjenjuje okolinu i socijalnu dinamiku, te donosi procjenu je li pojedina socijalna situacija ili osoba „prijeteča“ odnosno donosi „nagradu“. Pri tome je ustanovljeno da je mozak podešen na sumnjičavost, što znači da su drugi ljudi podsvjesno procijenjeni kao „potencijalna opasnost“ dok oni ne dokažu suprotno. Također, mozak znatno snažnije reagira na situaciju koju procjenjuje kao prijetnju.
2. Socijalne potrebe su primarne.

Neuralne strukture koje procjenjuju socijalne situacije po stupnju prijetnje ili nagrade, identične su s onima koje mozak aktivira pri regulaciji primarnih, fizioloških potreba (Lieberman and Eisenberger, 2008). Drugim riječima, socijalne potrebe mozak obrađuje identičnim područjima koji su povezani s potrebom za hranom, vodom i odsutnosti fizičke boli. To znači da su socijalne potrebe za mozak ustvari primarne, egzistencijalne potrebe, a ne sekundarne potrebe.

3. Socijalne potrebe su specifične.

Mozak reagira u susretu s drugim ljudima reakcijom prijetnje / nagrade ovisno o vrlo specifičnim aspektima socijalne situacije. Identificirane su specifične socijalne potrebe, a to su: (1) sigurnost/predvidivost tuđeg ponašanja (certanty), (2) utjecaj na „status“ pojedinca (status), (3) pravednost u interakciji (fairness), (4) afektivna privlačnost druge osobe (relatedness), (5) autonomija ili percepcija stupnja nastojanja druge da dominira interakcijom ili osobom (autonomy). Svaki od tih faktora socijalne situacije određuje kako će mozak procijeniti situaciju na kontinuumu prijetnja/nagrada, tj. u kojoj mjeri će aktivirati reakciju „od“ ili „prema".
4. Prvo socio-emocionalno, onda racionalno.

Četvrto, mozak modulira kogniciju iz perspektive socio-emocionalne procjene situacije. Intelektualno funkcioniranje i proefsionalni rad u značajnoj mjeri su uvjetovani, obojani, pa i ograničeni socio-emocionalnim doživljajem situacije. To znači da kvaliteta suradnje, sposobnost suradničke produkcije rješenja u najvećoj mjeri ovise o socijalnoj dinamici među suradnicima. Kako su resursi mozga su u značajnoj mjeri usmjereni na procjenu i razumijevanje socijalnog aspekta radne situacije, te uspješnost mozga, njegova produktivnosti u značajnoj mjeri ovisi o upravo tom faktoru. Na primjer, radno okruženje koje mozak procjenjuje prijetečim smanjuje njegovu sposobnost donošenja racionalonih odluka, sposobnost kreativnog rješavanja problema, te efikasnost suradnje i razmjene informacija. Procjena socijalnog apekta radnog okruženja na kontinuumu prijetnja/nagrada ima velike posljedice na radnu produktivnost.

5. Povjerenje je ključno. ... Opći zaključak tih otkrića jest da je društveni aspekt u radnim organizacijama za mozak izrazito značajan, te u velikoj mjeri utječe na radnu produktivnost.
Kako socio-emocionalni aspekt utječe na radnu produktivnost?
Doživljaj prijetnje. U socijalnoj situaciji koja je doživljena kao „prijeteća“, suradnja i interakcija pod utjecajem su sljedećih fenomena:

1. Smanjuje se kapacitet radne memorije
2. Osjećaj prijetnje se generalizira na svaki aspekt socijalne situacije
3. Nemogućnost prihvaćanja racionalnih argumenata
4. Redukcija razmjene informacija
5. Smanjena empatija i sposobnost međusobnog razumijevanja
6. Pesimistična procjena tijeka rada
7. Fokus na greške, prepreke, otežavajuće uvjere
8. Fokus na vlastite ideje i samostalno donošenje zaključaka
Doživljaj nagrade. U socijalnoj situaciji koja je doživljenja kao nagrada suradnja i interakcija pod utjecajem su sljedećih fenomena:

1. Na raspolaganju je više kognitivnih resursa
2. Više je kvalitetnih uvida i spoznaja
3. Postoji otvorenost razmatranja argumenata i informacija kolega
4. Informacije se otvoreno razmjenjuju
5. Postoji međusobna empatija i aktivno nastojanje međusobnog razumijevanja
6. Vlada optimizam i želja za uspješnim rješavanjem problema
7. Greške, prepreke i otežavajuće okolnosti se tretiraju kao „dio rješavanja“
8. Fokus je na optimalno rješenje i zajedničko stvaranje
Kao što vidimo razlike između jedne i druge situacije je značajna, te se može reći da je socijalni aspekt radnog okruženja jedan od ključnih organizacijkih resursa za ostvarivanje ciljeva.
Piše: Adrian Josip Drempetić, prof. psihologije izvršni direktor IDEA Edukacije d.o.o.